Ingmar Bergman, švedski filmski i kazališni redatelj, književnik i scenarist, rođen je u Uppsali 1918. godine u obitelji pastora. Po završetku srednje škole studirao je umjetnost i književnost na Sveučilištu u Stockholmu, ali nikad nije diplomirao. Najviše vremena proveo je u studentskom kazalištu, gdje se uputio u sve tajne te umjetnosti. S vremenom je postao redatelj, pisao je drame i libreta za opere, a 50-ih se godina prebacio na film. Spisateljski opus Ingmara Bergmana nekako je ostao u sjeni, poglavito stoga što je književna djela često realizirao kao glasovite filmove, odnosno kazališne predstave. Tako su romani "Fanny i Alexander" (1982) i "Jesenja sonata" (1987), pretočeni u filmove, ocijenjeni kao vrhunci filmske umjetnosti, dok su romaneskne "inačice", premda hvaljene, ostvarile užu recepciju. Najviše uspjeha Bergman je imao s autobiografskim tekstovima ("Laterna magica", 1987.; "Moj život na filmu", 1994.) te posebno trilogijom posvećenom intimnom i obiteljskom životu koju čine romani "Najbolje namjere" (1991), "Rođeni u nedjelju" (1993) i "Razgovori u četiri oka" (1996). Bergmanova ostavština uključuje i brojna pisma, skice za drame i filmske scenarije, fotografije i intimne bilješke. Ingmar Bergman umro je na Farou 2007. godine.
Foto: Joost Evers / Anefo
Podijeli na Facebook
Smrt kao transformacija, kao promjena iz jednog stanja u drugo, ne nužno kao prijelaz iz zemaljskog u nebesko, ako se u to vjeruje, tema je i mnogih Bergmanovih filmova, a svakako i tema ispod površine njegova romana "Rođeni u nedjelju", uz, dakako, njegove konstantne preokupacije odnosima i komunikacijom koja se najjače očituje upravo u šutnji i pokretima
