Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu. Pripada generaciji pisaca koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća uvela postmodernizam u Norvešku i otvoreno se suprotstavila socijalno-realističkoj tradiciji koja je dominirala u sedamdesetima. No u Fosseovom slučaju nova orijentacija nije se manifestirala u tehnici pisanja s intertekstualnim referencijama. Fosse je pripadnik tzv. nove europske drame koju karakterizira realističnost, brutalnost, izravnost, provokativnost, zatim linearna fabula ili niz fragmentarnih priča. Vrijeme je rijetko naznačeno, a mjesto radnje uglavnom stan, dio kuće, bračni krevet, bolnica itd. Česta su eksperimentiranja jezikom i formom. Teme nisu opće ni “velike”; uglavnom su to privatne frustracije pojedinca u društvu, razočaranost, nemoć, pasivnost.
Godine 1983. objavio je roman "Crveno, crno" ("Raudt, svart"), zatim slijede romani, zbirke pjesama (među kojima se ističe "Anđeo s vodom u očima" ["Engel med vatn i augene"] iz 1986.), eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad “I rastati se nećemo nikada” ("Og aldri skal vi skiljast"), a zatim slijede drame “Ime” ("Namnet", 1995.), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te “Ljetni dan” ("Ein sommars dag", 1999.) i “San o jeseni” ("Draum om hausten", 1999.). Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman "Melankolija" ("Melancholia", 1995/1996.) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.
Godine 2023. Jon Fosse dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Podijeli na Facebook
