Postoji li uopće svjetska književna republika? I kako se u nju ulazi?
Sve od ruskog formalizma, ponavlja se formula da bilo koje relevantno književno djelo čini omjer "stranog i domaćeg" ili uzora i otklona (nikako ne samo oponašanje uzora, ali izvjesno ne i drvenje samo po vlastitom iskustvu). Možemo to reći i eliotovski: svjetsko djelo nastaje na pregovaralištu "tradicije i individualnog talenta". Pišući o knjizi "Svjetska književna republika" francuske autorice Pascale Casanova, književna kritičarka Nataša Govedić ističe kako svaki pisac mora živjeti u stanju egzila da bi uopće mogao voditi bitku sa sustavima licemjernih valorizacija i validacija