Fokusirajući se na mali, ni po čemu specifičan ruralni prostor rodne Reke, na banalnom i neherojskom uzorku vlastite egzistencije - prepričavajući intimne doživljaje, sjećanja i preokupacije, koncentrirajući se na motiv obitelji, doma, prostora i vremena odrastanja - Molnar i dalje uporno, sa za recepciju jednako zahtjevnim uracima i sjajnim rezultatima, uspijeva ispričati mnogo toga od općeg značenja, preispitati važnost kontekstualnog, primarnog i sekundarnog značenja, pretresti odnos posebnoga i općega, osobnoga i javnoga, racionalnoga i iracionalnoga, banalnoga i umjetničkog..., a u konačnici podastrijeti komentar o sudbini umjetnosti i njezinoj recepciji u našoj civilizaciji.
Podijeli na Facebook
