Coincidentia oppositorum, jedinstvo suprotnosti, pojam je europske filozofije u razdoblju između srednjovjekovlja i renesanse. Shvati li se on u općenitom smislu, bit će zacijelo jedan od glavnih znamena bečke moderne. Prividno je proturječan znak duhovne dosljednosti upravo u tome što se intelektualne i umjetničke težnje nisu smirile u kompromisu i suglasju, nego su bile postojane u svojim oprekama, tvoreći kulturu koje je nezaboravna po raznolikosti koja se opire formuli. Tako zaključuje Viktor Žmegač svoju studiju o bečkoj moderni, koju će pobliže odrediti i podnasloviti kao - portret jedne kulture. Jedna će kritičarka Žmegačevu studiju - imajući u vidu njezin podnaslov - nazvati “portretom za uživanje” te “knjigom koja nam je nedostajala”.
Podijeli na Facebook
