Glavni lik romana – pisanog u Ich-formi - junak sa svojstvima antijunaka napušta posao, rasterećuje se dnevnih obveza da bi se domogao vremena za život koji živi u sebi. Isključuje se do trenutka kad mu se, poslije smrti stanara kat iznad, pruža prilika da se “isključi” i iz svog života kojeg prezire i “useljava” u život preminulog. Isprva tajno posjećuje njegov prazan stan, njegove ga stvari potiču na dodatno razmaštavanje života o kojem zapravo ne zna ništa što je idealna prilika da stvori identitet sebi po mjeri. Ništa ne želi prepustiti slučaju, radi bilješke svakodnevnice s namjerom da taj drugi, dograbljeni tuđi život uspješno ostvaruje ukoliko bude dovoljno oprezan. U istrazi tuđih predmeta i stvari nailazi na fotografije žene, odnosno, kronološkog zapisa njezina odrastanja. Potpuno obuzet svojim novim životom glavni junak - sa savršenim strojem za izmaštavanje - i ženu s fotografija uključuje u svoj novi život. Na adresu stana dolazi pismo i nova fotografija žene. S novoiskrojenim životom odlučuje krenuti u potragu i pronaći je. Pronalazi je u izoliranoj od svijeta duševnoj bolnici. Autistična žena dar je s neba za čovjeka koji je otuđen od svijeta, nova i idealna prilika da pronađe u svom klupku mašte i bivšeg neproduktivnog života pravi početak. Dovodi je u svoj stan. Zatvoreni i u izolaciji razvijaju poseban odnos. Donosi odluku i zanijemi spram čitavog svijeta uvjeren kako će ih ta odluka još više ujediniti... (Iz recenzije Alojza Majetića)
Podijeli na Facebook
