Mlada Niki dolazi iz Londona provesti nekoliko dana s majkom. Nikad nije bila bliska s majčinom kćeri iz prvog braka, ali došla je nakon što joj je propustila pogreb. Polusestra je, naime, počinila samoubojstvo. Suočavanje - ili odbijanje suočavanja - sa samoubojstvom prvog djeteta tjera pak majku na niz posredno vezanih prisjećanja. Sjeća se jednog vrućeg ljeta u Nagasakiju, godinama nakon pada bombe, dok je nosila to dijete. Sjeća se poleta poslijeratne izgradnje i dubokih promjena kroz koje su japansko društvo i kultura u to vrijeme prolazili. A sjeća se i jedne žene i njene kćerkice, nekoć imućnih, sad bačenih u bijedu, s kojima je tog ljeta postala neobično bliska… Debitantski roman Kazua Ishigura istražuje načine na koje se iz sjećanja stvara osobna mitologija, ne bi li objasnila neobjašnjivo. Naoko jednostavan, a razorno nedokučiv, "Blijed pogled na bregove" djelo je majstora koji će nastaviti stremiti. O prijelomnicama u svom radu, i još mnogočemu, piše u tekstu predavanja prilikom dodjele Nobelove nagrade, ekskluzivno pridodanom ovome izdanju.
Podijeli na Facebook
