Jagoda Truhelka (1864–1957) autorica je čija se javna recepcija većinom vezuje uz hrvatsku dječju književnost iako su s pravom sve izraženiji interesi književne i kulturne (ženske) povijesti te feminističke i književne kritike za njezin lik i njezino stvaralaštvo, čiji rezultati osvjetljavaju posve novu vizuru njezina javnog djelovanja. Izravno je Truhelka svjedočila strahotama Prvoga svjetskog rata u Sarajevu te naposljetku i krahu Monarhije uvijek angažirano djelujući svojom književnom riječju te uzimajući u zaštitu one najranjivije. Njezin politički pesimizam nedugo nakon raspada Monarhije vodio ju je uvjetnoj radikalizaciji ideoloških stavova u razdobljima koja su uslijedila, što je odredilo književnopovijesnu predodžbu autorice koja ju je vezivala isključivo uz kršćansku svjetonazorsku koncepciju i hrvatsku nacionalnu poziciju zanemarujući Truhelkin javni (pregalački) rad prije. Činilo mi se potrebnim upoznati i njezin osobni lik, pokušati razumjeti njezina uvjerenja jer je riječ o reprezentativnoj figuri hrvatske ženske književne i kulturne povijesti koja svoje književne i profesionalne početke ipak vezuje uz vrijeme kada se žene tek pojavljuju u javnom i društvenom životu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Upravo je Truhelka, kako navodi Zdenka Marković (1939), izrekla prvu glasnu riječ u obranu žena u literaturi suprotstavljajući se ondašnjemu javnom mišljenju. Jagoda Truhelka borila se književnom riječju, tiho i samozatajno, uvijek na strani slabijih, svoju tišinu transformirajući u književno snažan i angažiran glas.
Podijeli na Facebook
