U svojim poetičnim dnevničkim zabilješkama koje je vodio posljednjih godina života Bukowski ležerno prosipa svoju pronicavu životnu mudrost o smrti, novcu, piću, konjskim utrkama... otkrivajući nam usput i neke manje poznate detalje iz privatnog života. Vrijedno je ovdje spomenuti i izvrsne ilustracije underground strip prvaka Roberta Crumba, a dodatnu vrijednost ovom izdanju Šarenog dućana daju neobjavljeni nastavci dnevnika autora te ekskluzivni predgovor njegove supruge Linde Lee, koje je za ovo izdanje priredio prevoditelj Vojo Šindolić. No, najbolje i svemu ovome ipak kazuje sam autor: “Smrt me škaklja po tabanima, objavljuje mi svoje prisutnost. Ja sam jedan stari prdonja, ništa više. Eto, nisam se uspio ubiti alkoholom. Bio sam blizu, ali nisam uspio. Zaslužio sam da sada živim s onim što je preostalo... Kad doživite 71. nikad se ne zna kad će vam glava eksplodirati kroz vjetrobran. Još uvijek se pošteno napijem s vremena na vrijeme, i pušim puno više no što bih smio. Tijelo se ljuti na mene zbog takvog ponašanja, ali i um treba povremeno nahraniti. I dušu. Piće je hrana mojem umu i mojoj duši... Sjećam se dugog ljutitog pisma koje sam jednog dana dobio od čovjeka koji mi je pisao kako nemam pravo kazati da ne volim Shakespearea. Jer da će mi prevelik broj mladih povjerovati i neće se potruditi da pročitaju Shakespearea. I da nisam imao pravo da si uzmem takvu slobodu. I tako dalje. Nisam mu odgovorio. Ali, odgovorit ću mu ovom prilikom: Jebi se, čovječe! A ne volim ni Tolstoja!”
Podijeli na Facebook
