Ljeto bez muškaraca

Mia, glavni lik ovoga romana, višestruko nagrađivana pjesnikinja u svojim pedesetima, suočena s muževom rečenicom da mu treba „pauza“ od njihova braka, doživljava slom ili pak njezinim riječima: „trenutak kada je njezina nutrina dodirnula njezinu vanjštinu“. Nakon izlaska iz bolnice odlazi u svoj rodni gradić i provodi ljeto vodeći radionicu pisanja, koju pohađa par djevojaka. Tamo, izlažući se novim licima a i onima koje pamti iz djetinjstva, sabire se, preispituje i mijenja. „Nutrina i vanjština često se mogu pobrkati. Ti i ja“, Mia izgovara odmjeravajući svoj prostor slobode, onaj svojeg odnosa s mužem i počinje prihvaćati „pauzu“ kao svoju dobru priliku za osobni rast, koji je istodobno tragičan, ali i komičan. Majstorski dotjerana, promišljena i snažna priča priču o odbacivanju, boli, identitetu, žudnji, koja je već mnogo puta ispričana, ali ne na ovaj način.