Knjiga Tomislava Bogdana zrelo je i vrijedno znanstveno djelo u kojem se skup osmišljenih heurističkih hipoteza prvi put primjenjuje na odabranu korpusu tekstova. Autor se bavi povijesno i vrstovno omeđenom skupinom djela, tj. hrvatskom renesansnom ljubavnom lirikom te se pritom oslanja na dvije skupine teoretskih polazišta. Prvu tvore spoznaje o lirici kao književnoj vrsti s osobitim obzirom na status lirskoga odnosno tekstualnoga subjekta, a drugu uvidi o petrarkizmu kao književnoj tradiciji koja je obilježila razdoblje kasnoga srednjeg vijeka i renesanse. Posebna je vrijednost knjige u tome što je isti korpus već bivao predmetom književnopovijesnih istraživanja, kojima je u više prigoda polazilo za rukom rasvijetliti pojedinačne njegove dimenzije, ali ipak nisu ponudila zadovoljavajući teoretski okvir za njegovo cjelovito proučavanje. U Bogdanovoj knjizi načinjena su dva krupna koraka u tome smjeru. Prvo, pokazalo se da je instancija tematiziranoga lirskog odnosno tekstualnog subjekta uistinu od središnje važnosti za kvalitetan opis renesansne ljubavne pjesme i, drugo, u svjetlu autorove domišljene koncepcije petrarkizma hrvatska renesansna ljubavna lirika pokazala se raznovrsnijom nego u dosadašnjim književnopovijesnim opisima, što je omogućilo da se, bilo u cijelom korpusu, bilo u pojedinačnim autorskim opusima ili u pojedinačnim tekstovima, uoči suživot, prepletanje, preslojavanje ili konkurencija različitih filozofija ljubavi i različitih lirskih poetika. (Iz recenzije Zorana Kravara)
Podijeli na Facebook
