Knjiga je nastala iz uvjerenja da upotreba književne imaginacije nije u suprotnosti s racionalnom argumentacijom. Naime, kada je podučavala predmet Pravo i književnost, Martha C. Nussbaum navela je studente na raspravu o sućuti i milosrđu, a raspravljali su i o utjecaju emocija u javnom prosuđivanju. Kada su govorili o konkretnim društvenim pitanjima, kao predložak su imali književna djela. Zaključak koji je nastao vezan je za to da razmišljanje o narativnoj književnosti itekako može pridonijeti razvijanju javnog mišljenja, jer nam književna imaginacija može pomoći u prosuđivanju. Time se razbija slika o književnosti kao nečemu neobveznom i zabavnom. (Darija Žilić, Zarez)
Podijeli na Facebook
