Naročito ljeti

Lica koja smo ponijeli u sjećanjima, predmeti koje pamtimo, rečenice koje su nam izgovarali, prva selidba koja je činjena za naše, i uvijek samo za naše dobro; sve se to jednoga dana otjelovljuje u tekst. Prešućen, napisan, objavljen, nagrađivan. Priča o vlastitom životu posljednjih dvadesetak godina nametnula se kao dominantan pripovjedačkim model. I u trenutku kad su je i čitatelji, i kritičari, i stručna povjerenstva počeli doživljavati kao pomalo umornu damu, roman “Naročito ljeti”, zanimljivog gledišta i preciznog stila, potvrđuje da prava, zaslužena priča nikada ne može izaći iz literarne mode. “Naročito ljeti” je roman u kojemu se čitatelj može odmoriti od velikih priča i ozbiljnih sukoba. U njemu nema posljedica rata, surove tranzicijske zbilje, eksplicitnih ljubavnih odnosa, grotesknih kriminalaca ili karikaturalnih likova koji su napučili hrvatsku prozu u posljednjih petnaestak godina. Sav je ispleten od sitnica, kao fina čipka sjećanja i autentičnih slika jednog odrastanja na otoku. Bez jedinstvenog zapleta, sastavljen od malih pričica i anegdota u kojima gotovo da i nema klasičnoga sukoba, može nas podsjetiti na neku suvremenu verziju pastorale. Ali pastorale u koju čitatelj može u potpunosti povjerovati. Upravo zato može djelovati ljekovito.