Zapravo, nema izvornije Ljepote od mudrosti koju kod nekoga zatječemo i volimo, tak i kada mu je lice ružno, te - uopće ne promatrajući njegov vanjski izgled - tražimo njegovu unutrašnju Ljepotu. Ljepota svijeta je sve ono što se javlja u pojedinim elementima, kao što su zvijezde na nebu, ptite u zraku, ribe u vodi, ljudi na zemlji. Očigledan razlog zbog kojega mnogi nemaju prikladan osjećaj prema Ljepoti jest nedostatak istančanosti mašte potrebne za osjetljivost prema najtankoćutnijim emocijama. Svatko misli da posjeduje tu istančanost, svatko o njoj govori i htio bi prema njoj urediti svaki tip ukusa ili osjećaja. Smrt su i Ljepota dvije stvari jake što u sebi nose mrak i plavet sjajnu; sestre su, jednako plodne i opake, istu zagonetku kriju, istu tajnu. Ljepota je istina, istina Ljepota, to sve što znaš je, i što trebaš znati. Lijepo je uvijek bizarno. Ne želim time reći da je namjerno, hladno bizarno, jer bi u tom slučaju bilo čudovištem koje izlazi iz životnoga kolosijeka. Kažem da uvijek sadrži ponešto od bizarnosti, što ga čini posebno Lijepim.
Podijeli na Facebook
