Pogačarevo pjesništvo u kontekstu suvremene hrvatske poezije svakako bi se moglo povezati ponajprije s pjesništvom Borisa Marune, i to zbog profetske proklamativnosti, ali i već spomenute antipoetičnosti – ispisivanju vlastite priče o revoluciji. Pogačareva poezija u tom je smislu puno inspirativnija od već zamorne lijeve teorije i njenih teoretičara jer umjesto već prožvakanih ideja, nalazimo posve poosobljen pogled na poziciju subjekta u suvremenom društvu. (Darija Žilić, Republika)
Podijeli na Facebook
