Ima li politika još uopće kakav smisao? Čini se da povijesna iskustva totalitarne vladavine (nacističkog i staljinističkog tipa) i totalnog rata (proizvodnje i upotrebe atomske bombe) proistječu iz radikalnog zla politike koja je ne samo nespojiva sa slobodom nego i ugrožava sam opstanak čovječanstva. No politika u “pravom smislu” nije dominacija, lukavstvo i laž nego je pojmljiva kao pluralni, zajednički svijet ljudi, koji je u povijesti bio ostvaren rijetko i iznimno. Politika je odlika grčkog (atenskog) polisa, kao tipa ustrojstva i političkog djelovanja. Polis je grčki izum, samo je u njemu ostvarena konstitutivna veza politike i slobode. Sloboda je pojmljena kao odsustvo odnosa prinude i pokoravanja. Članovi političke zajednice oslobođeni su od nužnosti rada i izravne skrbi za život (sfera oikosa). Takav je poredak izonomija – sve građane odlikuje jednaka pretenzija na političko djelovanje. Sloboda iskazivanja mišljenja podrazumijeva prisustvo drugih i sučeljavanje s njihovim mnijenjima. Zajednički svijet nije moguć bez pune pluralnosti viđenja o njemu. Krhkost, kontingentnost i nepredvidivost odlike su političkog djelovanja, ali i njegove sposobnosti započinjanja novoga. A sposobnost za novi početak znači da je čovjek sposoban za čudo. Daljnji povijesni razvoj u znaku je redukcije izvornog smisla politike kao slobode, od Platona (oslobođenje od politike za slobodu akademskoga) i kršćanske medijevalne tradicije do moderne epohe u kojoj je politika najprije podređena imperativima rada i sigurnosti, da bi na kraju postala instrumentom samog životnog procesa. Čime je opisan pun krug u odnosu spram grčkog definiranja slobode kao oslobođenja od prinude životnog procesa. Politika postaje puko sredstvo za ostvarivanje slobode, a ne sloboda sama.
Podijeli na Facebook
