Nera samo otvori pismo, pročita ga i klikne: “Neće nas rastaviti, Siniša! Sretni smo! Čitaj!” Stadoše se smijati, grliti i cjelivati poput djece kad ima poklanjaju davno željene darove. Pismo je sadržavalo Sinišino imenovanje kapetanom dvorske garde. “Sad mi je sve posve jasno”, reče on mirno. “Kraljica nas je oboje spasila, dala nam sreću i život i traži od nas zahvalnost. Zna da ćemo joj biti odani i zato nas oboje zove u svoju službu. Tu žrtvu mi ćemo joj pridonijeti, zar ne, Nero?” “Da, ali ipak bih voljela da nismo na dvoru.” Ali Siniša usklikne: “Svejedno mi je gdje sam – samo neka sam uza te. Sad smo opet svoji – samo svoji. Daj mi tvoje usne, Nero, da zaboravim na ljude, dužnosti i kraljeve!”
Podijeli na Facebook
