Bolujem od rijetke i slabo poznate bolesti. Ukratko, alergična sam na sve, na cijeli svijet. Ne napuštam kuću, zapravo nisam izašla iz nje već sedamnaest godina. Jedini ljudi koje viđam su mama i moja njegovateljica Carla. Međutim, jednog dana se ispred susjedne kuće pojavio kamion za selidbe. Pogledala sam kroz prozor i ugledala njega. Visok je, mršav i sav u crnom – crna majica, crne traperice, crne tenisice i crna kapa koja mu potpuno prekriva kosu. Zamijetio me kako virim kroz prozor i uzvratio pogled. Gledali smo se bez treptanja. Nisam mogla skrenuti pogled. Zove se Olly. Možda i ne možemo predvidjeti budućnost, ali ponešto ipak možemo. Na primjer, sigurna sam da ću se zaljubiti u njega. I to će potpuno sigurno biti prava katastrofa.
Podijeli na Facebook
