Gabrielle Chanel, poznatija kao Coco, nije bila bog zna kakvo ljudsko biće. Antisemitkinja, homofob, žedna uspona na društvenoj ljestvici, oportunistkinja, smiješno snobovskog ponašanja, ovisna o morfinu i, konačno, suradnica Nijemaca tijekom nacističke okupacije Pariza u vrijeme Drugog svjetskog rata. Usprkos svemu tome, njezin čist, moderan dizajn unio je revoluciju u modu; njezine “radničke” tkanine oslobodile su žene. Kakva god bila kao ljudsko biće, i danas je kraljica mode.
Upravo zbog te podvojenosti – gdje s jedne strane imamo umjetnicu, s druge osobu koju nije lako poštovati – nova knjiga o njezinom životu, koju je objavila nakladnička kuća Alfred A. Knopf, a napisao Hal Vaughan, “Sleeping With The Enemy: Coco Cahnel’s Secret War”, zanimljivo je i napeto štivo, piše The New York Times.
Rođena je, kao što znamo, 1883. godine, u siromašnoj obitelji u dolini Loire. Roditelji joj nisu bili vjenčani i nakon majčine smrti, u njezinoj 12. godini, završila je u katoličkom sirotištu. To ju je iskustvo, piše Vaughan, toliko obilježilo da se do kraja života bojala da bi mogla sve izgubiti. “Od mojeg najranijeg djetinjstva, bila sam uvjerena da su mi sve oduzeli, da sam mrtva”, citira je Vaughan u knjizi.
U dobi od 20 godina postala je švelja i počela samu sebe nazivati Coco, prema pjesmi koju je pjevala u zabačenoj krčmi koju su posjećivali konjički časnici. Jedan od njih, zapravo bivši časnik, Étienne Blasan, postao joj je ljubavnik – preselila se k njemu u dvorac, a on je od nje naumio učiniti damu. Balsan ju je, i to znamo, upoznao s Arthurom Boyem Capelom, prijateljem koji će joj uskoro postati ljubavnik (i njezina velika ljubav), ali i osoba koja će joj pomoći da pokrene posao u Parizu – izradu i prodaju ženskih šešira.
Nije prošlo mnogo vremena, i uistinu je postala zvijezda – žene je oslobodila korzeta, omotala ih u meki žersej, okitila ih dugim niskama bisera i namirisala modernim Chanelom No. 5. U to je vrijeme imala i ljubavne veze s Igorom Stravinskim i Pablom Picassom, dizajnirala je kostime za balet i zabavljala se s osiromašenim ruskim plemstvom. Kako je postajala bogatija, i njezine su društvene veze bile sve bolje, pa se sprijateljila i s Winstonom Churchillom i britanskim plemstvom, osobito vojvodom od Westministera, Hughom Richardom Arthurom Grosvenorom, kojem je postala ljubavnica.
Vojvodin i Chaneličin antisemitizam bio je dobro poznat i dobro je dokumentiran. Primjerice, Coco je u 30-im godinama posjetila Hollywood gdje se Samuel Goldwyn, kako je sam kasnije zapisao, “jako trudio držati Židove podalje od Chanel”, a ona je pak jedva dočekala da se vrati u Englesku i opere sa sebe vulgarnost družeći se s otmjenima.
Logično, piše autor, Chanel se, s takvim stavom, nije morala mnogo naprezati da tijekom Drugog svjetskog rata postane ljubavnica njemačkog obavještajca, baruna Hansa Günthera von Dincklagea, koji je špijunirao Francuze krajem 20-ih, i koji je, tako prigodno, bio samac, jer se netom prije razveo od svoje supruge koja je dijelom bila Židovka. S njemačkim barunom Coco je putovala u Madrid i Berlin dok je njezina zemlja bila okupirana.
Ova je priča također poznata, no ona o tome kako je Coco, od nacističke ljubavnice postala nacistička agentica tek je nedavno počela izlaziti u javnost. Vaughan je prekopao policijske dosjee iz ratnog razdoblja i obavještajne arhive, od kojih su neki tek nedavno postali dostupni javnosti u Francuskoj i Njemačkoj, i sastavio sramotnu priču o tome kako je Coco postala njemačka suradnica i kako je profitirala od svojih njemačkih veza tijekom rata.
Veze s Nijemcima Coco je najprije iskoristila kako bi iz logora oslobodila svojeg nećaka, a mnogi tvrde i sina, Andréa Palassea, a potom i kako bi ponovno uspostavila kontrolu nad svojim parfemskim carstvom koje je u to vrijeme pripadalo njezinim investitorima, židovskoj braći Wertheimer. Vaughan je, međutim, otkrio kako je Chanel 1943. sudjelovala i u operaciji kodnog imena Moddelhut, u kojoj je trebala Winstonu Churchillu dostaviti poruku od grupe vodećih nacista koji su se odmetnuli od Adolfa Hitlera i htjeli pregovarati o mirovnom sporazumu.
Pored toga, Coco je odala pjesnika, partizana i bivšeg povremenog ljubavnika Pierrea Reverdyja, kako bi mogla dogovoriti uhićenje kolaboracionista, baruna Louisa de Vaufrelanda Piscatroyja, a potplatila je i obitelj bivšeg šefa SS-ovaca, generala Waltera Schellenberga, kad je čula da planiraju objaviti njegove memoare. Upravo joj je Schellenberg bio povjerio tajni zadatak Moddelhut.
Usprkos očitim dokazima o njezinoj suradnji s nacistima, i kratkom periodu neizvjesnosti u kojem ju je ispitivao francuski sud, Coco Chanel se izvukla prilično glatko nakon rata, čak i u Vaughanovoj knjizi. I sam autor, piše The New York Times, nerijetko, iako iznosi optužujuće dokaze, zapade u divljenje prema francuskoj modnoj kreatorici.
Podijeli na Facebook
