Dubravka Ugrešić (1949) jedna je od najuspješnijih hrvatskih književnica. Uz plodnu književnu karijeru, niz je godina djelovala pri Institutu za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao teoretičarka i prevoditeljica najpoznatija je po “Novoj ruskoj prozi” (1980), te “Pojmovniku ruske avangarde” (1984) u suradnji s Aleksandrom Flakerom. Hrvatsku napušta 1993., a danas živi u Amsterdamu i povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima. Djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika i dobitnica je nekoliko europskih književnih nagrada. Šira je publika pamti po hit-romanima “Štefica Cvek u raljama života” i “Forsiranje romana reke”. Objavljuje zapažene romane (“Muzej bezuvjetne predaje”, “Ministarstvo boli”) i zbirke ogleda (“Američki fikcionar”, “Kultura laži”, “Zabranjeno čitanje”, “Nikog nema doma”).
Foto: Vincent Mentzel
Podijeli na Facebook
Nacionalizam je povezan sa strahom od modernosti, od brzine, od promjena, od novih saznanja. Taj strah goni ljude da se omataju u nacionalne zastave kao u kakvu spasonosnu simboličnu placentu. Taj isti strah je uzrok strašne ksenofobije i svakodnevnog nasilja. Nacionalizam je neka vrsta petrifikacije, zaustavljanja, okamenjivanja. Zato, uostalom, i Srbi i Hrvati vole svoje kamenje, kamenjare, ogoljelost
Naša ocjena:
"Muškarčeva mržnja prema ženama bila je oduvijek fokusirana na jezik ("Ta baba ima jezičinu kao krava rep!"), na usta, na "začepljivanje" usta, na oduzimanje prava na govor, na sistematsko odbijanje dijaloga sa ženama, na muškarčevu nezasitnu potrebu za dominacijom. Oduzimanje prava na govor pokazalo se efikasnijim od oduzimanja života. Šeherezada je prva žena koja je ostvarila pravo na govor, odnosno na rizičnu spisateljsku profesiju. Za svoje pravo izborila se stavljajući glavu na panj tisuću i jedan put."
