"Muškarčeva mržnja prema ženama bila je oduvijek fokusirana na jezik ("Ta baba ima jezičinu kao krava rep!"), na usta, na "začepljivanje" usta, na oduzimanje prava na govor, na sistematsko odbijanje dijaloga sa ženama, na muškarčevu nezasitnu potrebu za dominacijom. Oduzimanje prava na govor pokazalo se efikasnijim od oduzimanja života. Šeherezada je prva žena koja je ostvarila pravo na govor, odnosno na rizičnu spisateljsku profesiju. Za svoje pravo izborila se stavljajući glavu na panj tisuću i jedan put."
"Brnjica za vještice" Dubravke Ugrešić žanrovski je neuhvatljiva knjiga. Njezin prvi dio svojevrsna je proširena rođendanska čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je istovremeno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne autorice. Drugi dio "Brnjice za vještice" čini dugi razgovor s teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom Omeragić, gdje Ugrešić u polemičkom tonu govori o patologijama sadašnjeg trenutka ("regionalnog", ali i globalnog) i kako je do njih došlo, bez obzira radi li se o umjetnosti, kulturi ili društvu. Općoj, samoubilačkoj kulturi narcizma Ugrešić suprotstavlja kulturu otpora. U književnosti, ma kako "romantično" ili "utopijski" zvučalo, to podrazumijeva povratak u ilegalu.
Podijeli na Facebook
