Piše Federico Moccia
"Podla životinjo, baš si pravi gad! Svinjo!" Zasu ga tučom udaraca šakom. Po leđima, po vratu, po ramenima, glavi. Step se pogne, nastojeći se zaštititi najbolje što je mogao.
"Jao, dosta! Jao. Što sam loše učinio? Bacio sam pogled, ali nisam se okrenuo. Održao sam riječ... Jao, prestani ili ti neću dati jaknu."
"Molim? Nećeš mi je dati? Uzet ću traperice i namazati te njima po licu, vidjet ćeš!"
Babi uhvati rukave njegove jakne i počne mu je skidati. "U redu. U redu. Dosta! Smiri se. Nemoj biti takva. Evo, dat ću ti je."
Step joj dopusti da mu skine jaknu. Zatim upali motor. Babi ga još jednom udari.
"Svinjo!" Zatim navuče jaknu nastojeći se prekriti što je više moguće. Rezultat je bio bijedan. Obje noge ostale su joj otkrivene, uključujući i rub gaćica.
"Ej... znaš da nisi loša...? Trebala bi se samo malo češće prati... Ali imaš baš dobru guzu... Ozbiljno."
Ona ga pokuša udariti po glavi. Step se naglo sagne smijući se. Ubaci u prvu i krene. Zatim odglumi da onjuškuje zrak.
"Hej, osjećaš li i ti ovaj čudni miris?"
"Kretenu! Vozi!"
"Čovjek bi rekao da je gnoj..."
U tom trenutku, iz jednog grma nadesno malo dalje uz cestu izleti vučjak. Potrči prema njima lajući. Step okrene motor prema njemu. Pas načas ostane zaslijepljen svjetlom. Njegove crvene oči bijesno su svjetlucale u mraku. Zareži pokazujući bijele, šiljaste zube.
Taj trenutak bio je dovoljan. Step ubrza. Doda gas i udalji se motorom. Pas odmah nastavi trčati. Za dlaku promaši motor bočno skočivši otvorene labrnje. Babi vrisnu. Podigne nage noge i silovito se uhvati za Stepova ramena. Pas ju je promašio za dlaku. Motor ubrza. Prva. Druga, treća. Gas do daske. Odveze se u noć. Pas bijesno potrči za njim. Zatim malo pomalo počne zaostajati. Nastavi još neko vrijeme klipsati. Na kraju se zaustavi. Dade si oduška nastavivši lajati iz daljine. Zatim ga polako obavije oblak prašine i mraka i nestane kako se i pojavio. Motor nastavi svojim putem kroz vlažnu hladnoću seoskog zelenila. Babine noge još uvijek su bile oko Stepova struka. Motor malo pomalo uspori. Step joj pomiluje desnu nogu.
"Za dlaku smo se izvukli, ha? Ova bi lijepa bedra gadno završila. Znači, priča sa psom ipak je bila istinita..."
Babi podigne njegovu ruku sa svoje noge i pusti da mu padne uz tijelo. Odmakne se od njega na sjedalu, vrati stopala na papučice i priljubi jaknu uz tijelo.
"Ne diraj me." Step joj ponovno stavi ruku na nogu. Babi je ponovno odmakne.
"Rekla sam ti da me ne diraš s tom rukom!" Step se nasmiješi i promijeni ruku. Stavi lijevu na njezinu drugu nogu. Babi i nju odmakne.
"Zar ne smijem ni s ovom?"
Babi bijesno frkne na njega.
"Ne znam što je gore, pas koji je trčao za mnom ili svinja koja sjedi ispred mene na motoru!" Step se nasmije.
Odmahne glavom, ubrza. Babi se skupi u jakni. Kakva hladnoća! Kakva noć! Kakva zbrka! K vragu i Pallina. Jurili su kroz noć. Step je vozio kao lud. Babi se čvrsto držala za njega, priljubljena uz njega, nastojeći se što je više zakriti jaknom. Na kraju su živi i zdravi stigli ispred njezine zgrade. Step se zaustavio ispred rampe. Babi se okrenula prema Fioreu. Pozdravila ga je. Vratar ju je prepoznao i podigao rampu. Motor je krenuo čim je to bilo moguće, ne čekajući da se rampa posve podigne. Fiore je uspio samo baciti jedan pogled na Babine lijepe noge koje su promrzle virile ispod jakne. Već je bio i red da vidi tako nešto. U njegovo vrijeme, nijedna djevojka nije izlazila u tako kratkoj suknjici. Motor se provezao dvorištem. Babi je ugledala spuštena vrata garaže. Njezini su se vratili kući. Jedna opasnost manje. Upita se što bi mogla izmisliti da su je u tom trenutku uhvatili na motoru iza Stepa. U gaćicama i grudnjaku. Radije nije razmišljala o tome, nije bila tako maštovita. Siđe s motora. Dok je hodala, nastojala se što je više moguće prekriti jaknom. Nije bilo pomoći. Jedva joj je dopirala do ruba gaćica.
"Pa, hvala ti na svemu. Jaknu ću ti baciti kroz prozor."
Step joj pogleda noge. Babi se nagne. Jakna se malo spusti niz noge, ali sa slabim rezultatom. Step se nasmiješi.
"Možda se vidimo neki drugi put. Vidim da imaš veoma zanimljive argumente."
"Jesam li ti već rekla da si stvarno prava svinja?"
"Da, čini mi se da jesi... Onda, doći ću po tebe sutra navečer."
"Neće moći. Mislim da neću izdržati još jednu ovakvu noć."
"Zašto? Zar ti nije bilo zabavno?"
"Itekako! Ja sam svake večeri kamilica. Pustim da me malo naganja policija, u letu siđem s motora nasred neke seoske zabiti, dam da me naganja bijesni pas i na kraju se bacim u gnoj. Malo se provaljam u njemu i zatim vratim kući u gaćicama i grudnjaku."
"S mojom jaknom."
"Ah, naravno... Zaboravila sam."
"I što je najvažnije..."
"Što je najvažnije?"
"Sve to si učinila sa mnom."
Babi ga pogleda. Koji tip! Imao je predivan osmijeh. Šteta što je tako loš. U karakternom smislu. U pogledu izgleda nije imala nikakve primjedbe. Dapače. Odluči nasmiješiti mu se. Nije se morala naročito truditi.
"Da, u pravu si. No dobro, pozdravljam te."
Babi način korak ne bi li otišla. Step je uhvati za ruku. Ovaj put nježno. Babi se malo opirala, a onda prepustila. Step je privuče k sebi, približi motoru. Pogleda je. Hladan noćni vjetar razbarušio joj je dugu kosu i odmaknuo je s lica. Koža joj je bila bijela, promrzla. Oči nebeskoplave i duboke, dobre. Bila je lijepa. Step joj klizne rukom ispod jakne. Babi razrogači oči, pomalo uplašena, uzbuđena. Osjeti kako njegova ruka klizi, nekim čudom ne hladna. Uzduž leđa, prema ramenima. Zaustavi se na kopči grudnjaka. Babi brzo pruži ruku iza leđa i stavi je na njegovu, zaustavi je. Step joj se nasmiješi. "Bila si odlična kamilica, znaš? Veoma si hrabra. Dakle, istina je da me se ne bojiš. Hoćeš li me prijaviti?"
Babi kimne. "Da." To je gotovo prošaptala.
"Ozbiljno?"
Babi potvrdno kimne glavom. Step je poljubi u vrat, nekoliko puta, nježno.
"Kuneš se?"
Babi ponovno kimne i zatvori oči. Step je nastavi ljubiti. Podigne glavu, okrzne joj svježe obraze, promrzle uši. Od njegovog toplog, izazovnog daha osjeti srse ugode. Step se približi ružičastom rubu njezinih usana. Babi uzdrhtalo uzdahne. Zatim otvori usta, spremna primiti njegov poljubac. U tom trenutku, Step se odmakne od nje. Babi načas ostane otvorenih usta, zatvorenih, snenih očiju. Zatim ih naglo otvori. Step je bio ispred nje skrštenih ruku. Smiješio se. Odmahnuo je glavom.
"Babi, Babi. Neće ići tako. Ja sam svinja, životinja, zvijer, siledžija. Tako kažeš, ali na kraju pristaješ... I još se daš poljubiti. Vidiš kakva si? Nisi dosljedna!"
Babi pocrveni od bijesa. "Baš si seronja!"
Počne ga udarati šakama. Step se kroz smijeh pokušavao zaštititi. "Znaš na što si me malo prije podsjetila? Na zlatnu ribicu koju sam imao kao klinac. Stajala si otvorenih usta i hvatala zrak. Baš kao i ona kad bi joj mijenjao vodu pa bi mi ispala, u umivaonik. Jao, dosta." Babi ga pljusne. Step si zadovoljno dodirne obraz.
"Znaš, to je pogrešno, nasiljem ništa nećeš postići. Sama to uvijek govoriš! Nije da ću te poljubiti ako me budeš tukla. Ali ako mi obećaš da me nećeš prijaviti, možda..."
"Itekako ću te prijaviti. Vidjet ćeš! Završit ćeš u zatvoru, kunem ti se."
"Već sam ti rekao da se ne smiješ zaklinjati... U životu se nikad ne zna..."
Babi se brzo udalji. Jakna joj se podigne i otkrije lijepu stražnjicu prekrivenu malim svijetlim gaćicama. Pokuša se prekriti gurajući pogrešan ključ u bravu ulaznih vrata.
"Hej, vrati mi sad jaknu."
Babi ga bijesno pogleda. Skine jaknu i baci je na tlo. Ostane u gaćicama i grudnjaku, na hladnom noćnom zraku, sa suzama u očima. Step je zadovoljno pogleda. Imala je lijepo tijelo, skladno u svakom pogledu. Podigne jaknu i odjene je. Babi prokune ključeve. Gdje je onaj od ulaznih vrata?
Step zapali cigaretu. Možda je pogriješio što je nije poljubio. Nema veze, ostat će za drugi put. Babi napokon pogodi ključ, otključa vrata i uđe. Step krene prema njoj.
"Hej, ribice, nećeš mi dati pusicu za laku noć?"
Babi mu umalo zalupi vratima pred nosom. Step kroz staklo nije čuo što govori, ali lako je pročitao na njezinim usnama. Savjetovala mu je, ili bolje rečeno naređivala, da ode na jedno mjesto. Gledao ju je kako se udaljava. Ako je to mjesto tako lijepo kao njezino, njemu sigurno ne bi bilo žao posjetiti ga. Zatim upali motor i ode.
Babi polako otključa vrata stana, uđe i ponovno ih nečujno zaključa. Hodala je hodnikom na vrhovima prstiju. Iz dnevne sobe dopiralo je svjetlo televizora. Otac je bio u sobi i gledao nekog debelog brkatog tipa koji je raspravljao o zanimljivim temama s nekim nepoznatim osobama. Taj isti tip je reklamirao neku košulju, svima je preporučujući. Upitala se znaju li to oni koji su sad razgovarali s njime. Kako možeš vjerovati nekome tko kaže: "Košulja dobra za sve"? Njezin otac mu je vjerovao. Činio se očaran. Možda je i kupio tu košulju. Babi mu nečujno prođe iza leđa. Onaj tip na televiziji, otirući znoj sa čela, pokaže na njezinog oca i kaže: "Savjeti za kupovinu." Sutra će Claudio možda kupiti nešto drugo. Babi otvori vrata svoje sobe i uvuče se u nju. Spašena je! Pallina upali malu svjetiljku na noćnom ormariću.
"Babi, ti si! Sva sreća, strašno sam se zabrinula! Zašto si tako gola? Zar te je Step skinuo?"
Babi uzme spavaćicu iz ormara. "Završila sam u gnoju!"
Pallina onjuši zrak. "Istina, osjeća se. Ne znaš kako sam se preplašila kad sam vidjela kako se onaj motor srušio. Na trenutak sam pomislila da si to ti. Bila si super. Čestitam. Baš smo lijepo pokazale onim dvjema rospijama. Slušaj, što se dogodilo s mojim pojasom kamilice?"
Babi je zaledi pogledom. "Pallina, ne želim više čuti ni riječ o pojasevima, kamilicama, Pollu, utrkama i takvim pričama. Jasno? Bit će ti bolje da šutiš, jer ću te u protivnom udarcima nogom istjerati iz mog kreveta i natjerati da spavaš na podu, štoviše, izbacit ću te iz kuće!"
"Nikad to ne bi učinila!"
"Želiš provjeriti?"
Pallina je pogleda. Zaključi da ne bi bilo uputno iskušavati je. Babi se udalji prema kupaonici.
"Babi."
"Što je?"
"Reci istinu. Silno si se zabavila sa Stepom, zar ne?" Babi uzdahne. Tu nije bilo pomoći. Pallini nije bilo spasa.
Step preskoči preko ograde i nečujno prođe preko vrta. Zatim se približi prozoru. Roleta je bila podignuta. Možda se još nije vratila. Pokuca prstima po staklu. Svijetla zavjesa se pomakne. U polumraku se pojavi nasmiješeno Maddalenino lice. Pusti zavjesu i odmah otvori prozor.
"Bog, kako je završilo?"
"Jurila me policija."
"Je li sve prošlo u redu?"
"Da, sve je super. Nadam se da nisu zapisali registarski broj."
"Jesi li ugasio svjetla?"
"Naravno."
Maddalena se odmakne od prozora. Step spretno preskoči prozorsku dasku i uđe u njezinu sobu.
"Budi tih. Moji su se nedavno vratili."
Maddalena zaključa vrata i skoči na krevet. Zavuče se pod plahte.
"Brrr... Kako je hladno!" Nasmiješi mu se. Skine preko glave spavaćicu i spusti je uz Stepove noge. Kroz prozor je dopirala slaba mjesečina. Njezine savršene male grudi nazirale su se bljeskajući u polumraku. Step skine jaknu. Načas mu se učini da osjeća miris sela. Čudno, kao da je bio pomiješan s nekim parfemom. Nije razmišljao dalje od toga. Razodjenuo se i legao na krevet. Ispružio se pokraj nje. Zagrlio je. Čvrsto su se privinuli jedno uz drugoga. Step odmah klizne rukom niz njezino tijelo, pomiluje joj leđa, bokove. Vraćajući ruku natrag, zaustavi se između njezinih nogu. Maddalena uzdahne na njegov dodir i poljubi ga. Step stavi nogu između njezinih. Maddalena ga zaustavi. Pridigne se ka noćnom ormariću. Naslijepo napipa gumb kasetofona i stisne ga. Premota vrpcu. Odrješit zvuk obavijesti je da se premotala do kraja. Maddalena stisne play.
"Evo."
Vrati se u njegov zagrljaj. "Sve obavljeno." Strasno ga poljubi. Iz zvučnika kasetofona začuju se tihi zvuci pjesme Oženit ću te zato. Erosov glas nježno je pratio njihove uzdahe.
Istina, možda je ona prava žena za njega. Maddalena se nasmiješi gotovo šapćući kroz šuštanje plahta: "Ovo je jedan od onih puta kad se treba znati micati... istina?"
"Istina."
Step joj poljubi grudi. Bio je siguran. Madda je ženska za njega. Zatim se najednom sjetio koji je onaj miris što ga je osjetio na svojoj jakni. Caronne. Pomisli kome pripada. Načas, u mraku sobe, više nije bio tako siguran.
(kraj feljtona)
Podijeli na Facebook
