Priča četvrta: Osmijeh s dva kažiprsta

POHVALA ŠTEDI NOVAC, obogaćuje odnose i čini nas sretnima. Trebamo je širiti posvuda.
No, najteže je dati pohvalu samom sebi. Odgojen sam tako da vjerujem kako onome tko sam sebe hvali s vremenom naraste velika glava. Pa ipak, nije tako. Takvim ljudima zapravo raste srce. Kada sami sebi priznamo naše dobre osobine, one postaju sve veće.
Dok sam još studirao, moj prvi učitelj meditacije dao mi je jedan praktičan savjet. Pitao me što najprije napravim ujutro kada se probudim.

“Odem u kupaonicu”, odgovorio sam mu.
“Imaš li tamo ogledalo?”, pitao je.
“Naravno.”
“Dobro. Odsad, svako jutro kada se probudiš, čak i prije nego opereš zube, želim da se pogledaš u ogledalo i da se sam sebi nasmiješiš.”
“Gospodine”, protestirao sam: “Ja sam student. Ponekad legnem vrlo kasno i ujutro se ne osjećam baš najbolje. Mogao bih se prestrašiti kada se pogledam u ogledalo, a kamoli još da se nasmiješim!”
On me pogledao u oči i rekao: “Ako se ne možeš prirodno nasmijati, digni svoja dva kažiprsta, svaki stavi na jednu stranu usana i potegni. “Ovako”, pokazao mi je.

Izgledao je smiješno, a ja sam se hihotao. Rekao mi je neka pokušam sam. I jesam.
Sljedeće jutro, iskobeljao sam se iz kreveta i ušao u kupaonicu. Pogledao sam se u ogledalo. “Uhhh”. Nije baš bio lijep prizor. Prirodni osmijeh nije dolazio u obzir. Potom sam kažiprstima razvukao usne i navukao osmijeh. Tada sam vidio glupog mladića koji radi smiješne face pred ogledalom i nisam se mogao prestati cerekati. Jednom sam se čak prirodno nasmijao. Dok sam izvodio grimase pred ogledalom iza mene se stvorio moj cimer, smijući mi se. Ja sam se počeo još jače smijati, no moj me je cimer nadmašio. Za nekoliko sekundi valjali smo se od smijeha.

Nastavio sam s ovim svako jutro sljedeće dvije godine. Svako jutro, bez obzira kako sam se osjećao, ustao bih iz kreveta i uskoro bih se sam sebi smijao u ogledalu, obično uz pomoć svoja dva prsta. Ljudi mi kažu da se danas puno smijem. Možda su se mišići oko mojih usana nekako zaglavili u tom položaju.

Možemo pokušati trik s dva prsta u bilo koje doba dana. Posebno će nam koristiti kada smo bolesni, kada smo potišteni, kada nam je svega dosta. Dokazano je da osmijeh oslobađa endorfine, što jača imunitet i čini nas sretnima.
On nam pomaže da vidimo 998 kvalitetnih cigli u našem zidu, a ne samo one dvije krive. A osmijeh nas čini i ljepšima.
Zato ponekad naš budistički hram u Perthu nazivam “Salon ljepote Ajahna Brahma”.

Ajahna Brahma nazivaju “Seinfeldom budizma”. Rođen je u Londonu, a na Sveučilištu Cambridge diplomirao je teorijsku fiziku. Nezadovoljan akademskim svijetom, otišao je u džungle Tajlanda i učio izravno od velikog učitelja Ajahna Chaha. Ajahn Brahm danas je redovnik već više od trideset godina i prati ga glas poštovanog duhovnog učitelja. Opat je jednog od najvećih budističkih samostana na južnoj hemisferi, a svojim javnim predavanjima privlači tisuće ljudi.

Kao budistički redovnik, tijekom tridetogodišnjeg rada, Ajahn Brahm sakupio je mnoge britke, duhovite i mudre priče. S tradicionalnom budističkom filozofijom kao polazištem, priče su pisane kao šaljive parabole kako bi čitatelja uputile u dublje preispitivanje tema kao što su obzirnost, patnja, opraštanje, nada, mudrost i bezuvjetna ljubav. Dovitljive i duhovite, one otkrivaju važnost suosjećanja u životu običnih ljudi i bezvremenu mudrost Buddhinih učenja.