JEDAN JE ČOVJEK, koji je bio uspješan u životu, imao četiri žene. Kada mu se život bližio kraju, pozvao je svoju četvrtu suprugu, onu posljednju i najmlađu.
“Draga,” rekao je promatrajući njezinu divnu figuru, “za dan ili dva bit ću mrtav. Nakon smrti ćeš mi nedostajati. Bi li pošla sa mnom?”
“Nema šanse!”, uzvrati mu lijepa djevojka. “Moram ostati ovdje. Mogu te hvaliti na pogrebu, no ništa više od toga ne mogu učiniti.” I ode iz sobe.
Njezino hladno odbijanje bilo je kao da mu je netko zabio nož u srce. Toliko joj je pažnje posvećivao. Bio je tako ponosan na nju da ju je birao kao pratilju na svakom važnom sastanku. Davala mu je osjećaj dostojanstva pod stare dane. Bio je iznenađen što ga ona ne voli jednakom mjerom kao što on voli nju.
Ipak, imao je još tri žene, pa je pozvao treću ‒ onu koju je oženio u srednjim godinama. Morao se dobro potruditi da zadobije ruku te žene. Jako ju je volio zato što mu je priuštila toliko zadovoljstava u životu. Bila je tako atraktivna da su je mnogi muškarci željeli, no ona mu je uvijek bila vjerna. Davala mu je osjećaj sigurnosti.
“Srećo,” kazao je, “za dan ili dva bit ću mrtav. Nakon smrti bit ću usamljen bez tebe. Bi li pošla sa mnom?”
“Ni govora”, izjavila je mlada zavodnica poslovnim tonom. “Takve se stvari nikada ne rade. Mogu ti osigurati impozantan pogreb, ali nakon pogreba odlazim s tvojim sinovima.”
Spoznaja da će ga treća žena ubuduće varati, duboko ga je potresla. Otpravio ju je iz sobe i pozvao svoju drugu ženu.
S tom je ženom odrastao. Nije bila toliko privlačna, ali je uvijek bila uz njega, pomažući mu i dajući mu vrijedne savjete. Bila mu je najbolji prijatelj.
“Ljubljena,” rekao je pun nade i pogledao je ravno u oči, “za dan ili dva bit ću mrtav. Nakon smrti bit ću usamljen bez tebe. Bi li pošla sa mnom?”
“Žao mi je”, ispričala mu se: “Ne mogu poći s tobom. Otpratit ću te samo do groba, ali dalje ne.”
Starac je bio očajan. Pozvao je prvu ženu, koju je poznavao gotovo oduvijek. Posljednjih ju je godina zanemarivao, posebno nakon što je upoznao fascinantnu treću i prekrasnu četvrtu ženu. Ali ipak, ova prva žena bila mu je najvažnija. U tišini je, daleko od svega, obavljala svoje poslove. Kada ju je ugledao na vratima, jadno odjevenu i mršavu, postidio se.
“Najdraža,” rekao je preklinjućim tonom, “za dan ili dva bit ću mrtav. Nakon smrti bit ću usamljen bez tebe. Bi li pošla sa mnom?”
“Naravno da idem s tobom”, odgovorila je mirno: “Uvijek te pratim, iz života u život.”
Prva žena zvala se Karma. Druga žena zvala se Obitelj, treća Bogatstvo, a četvrta Slava.
Sada kada znate imena četiriju žena, molim vas, pročitajte priču još jednom. Koja od njih je najvrjednija vaše pažnje? Koja će poći s vama kad umrete?
Ajahna Brahma nazivaju “Seinfeldom budizma”. Rođen je u Londonu, a na Sveučilištu Cambridge diplomirao je teorijsku fiziku. Nezadovoljan akademskim svijetom, otišao je u džungle Tajlanda i učio izravno od velikog učitelja Ajahna Chaha. Ajahn Brahm danas je redovnik već više od trideset godina i prati ga glas poštovanog duhovnog učitelja. Opat je jednog od najvećih budističkih samostana na južnoj hemisferi, a svojim javnim predavanjima privlači tisuće ljudi.
Kao budistički redovnik, tijekom tridetogodišnjeg rada, Ajahn Brahm sakupio je mnoge britke, duhovite i mudre priče. S tradicionalnom budističkom filozofijom kao polazištem, priče su pisane kao šaljive parabole kako bi čitatelja uputile u dublje preispitivanje tema kao što su obzirnost, patnja, opraštanje, nada, mudrost i bezuvjetna ljubav. Dovitljive i duhovite, one otkrivaju važnost suosjećanja u životu običnih ljudi i bezvremenu mudrost Buddhinih učenja.
Podijeli na Facebook
