"Pokušavam ne razmišljati o majčinoj nasilnosti, njenim izljevima nježnosti, prigovaranju, samo kao o karakternim osobinama, nego ih i uklopiti u njezinu povijest i njezine društvene prilike. Taj način pisanja koji, smatram, teži istini, pomaže mi da umaknem zatvorenosti i zakučastosti osobnog sjećanja, otkrivanjem nekog općenitijeg značenja. Ali osjećam da se nešto u meni opire, želi zadržati od majke skroz čuvstvene slike, nježnost ili suze, ne dajući im nikakav smisao."
Zakučasti su putevi književne recepcije: iako se odavno smatra živućim klasikom svoje domicilne književnosti, izvan Francuske je Annie Ernaux sve donedavno bila dobro čuvana tajna. Tek će međunarodni odjek "Povratka u Reims" Didiera Eribona, koji se izričito poziva na Ernaux, i sve veći književni značaj tzv. žanra autofikcije 2010-ih ovu autoricu postaviti u žižu interesa svjetske literarne i intelektualne javnosti, pa će prava lavina prijevoda i recepcije, čak i u sredinama gdje je Ernaux bila ranije prevađana, uslijediti tek posljednjih godina. Na hrvatski su dosad objavljena "Samo strast" i "Mjesto", a Booksa i MaMa u srpnju i lipnju 2021. u biblioteci "Prijatelji" predstavljaju dva naslova: "Jedna žena" i "Događaj". "Jedna žena" je rekvijem za majku, rekvijem za tu singularnu i jednu jedinu osobu. U nizu flešbekova Ernaux, na tek nešto više od 45 kartica teksta, skicira život i smrt svoje majke, njezine pokušaje da se otme zadatostima i ograničenjima sredine u kojoj je rođena. Osobna pripovijest o majci i o odnosu majke i kćeri u tekstu "Jedne žene" postaje dio kolektivne povijesti, čineći ovu potresnu knjigu maestralnim hibridom književnosti, sociologije i historiografije.
Podijeli na Facebook