Piše Tanja Tolić
1) Elizabeth Gilbert
Grad djevojaka
VBZ, 2020., prijevod Marina Horkić
"Grad djevojaka", kao i prijašnji romani Elizabeth Gilbert, spretan je spoj zabave i pameti. Zabave u smislu da se Gilbert, iznimno nadarena i nagrađivana spisateljica, ne stidi pisati o onome što se obično smatra frivolnim – najčešće je to ljubav, čime se Gilbert u prošlosti često bavila, bilo da je pisala o svojoj potrazi za ljubavlju (i smislom), kao u memoarima "Jedi, moli, voli", ili potragu romansirala, kao u "biografiji" izmišljene botaničarke Alme Whittaker ("Signatura svih stvari"). U "Gradu djevojaka" ta je zabava "pitka kao koktel od pjenušca"; govori o površnoj, mladoj bogatašici Vivian Morris koja stiže u New York nakon što su je izbacili s elitnog koledža. U New Yorku će se odati zabavi, cugi i seksu. Mnogo seksa. Istodobno su "Djevojke" i pametno, provokativno štivo, naravno sve u granicama ukusa mainstream publike, što je Gilbertičina i dobitna kombinacija i glavni razlog zašto od nje zaziru intelektualci. Potpuno nepravedno jer "Grad djevojaka" minuciozno demantira dvostruke kriterije: ako se muškarci zabavljaju, zašto su djevojke drolje?
2) Amos Oz i Šira Hadad
Što čini jabuku?
Fraktura, 2021., prijevod Andrea Weiss Sadeh
Urednica Šira Hadad i pisac Amos Oz počeli su razgovarati u proljeće 2014. godine, dok su radili na Ozovu romanu "Juda". Razgovore su uskoro počeli snimati, a od deset sati snimljenog materijala nastala je ova knjiga šest razgovora o pisanju, ljubavi, osjećaju krivnje i ostalim užicima. Krivnju su, kaže Amos Oz knjizi, izmislili Židovi, a preuzeli kršćani i marketinški je dobro prodali u sve dijelove svijeta. Krivnja je važna, "onaj tko je nema, taj je čudovište", a prve godine pisanja Amosu Ozu bile su ispunjene upravo krivnjom jer je trošio vrijeme u kibucu maštajući umjesto da muze krave ili ore njive. Amos Oz preminuo je 2018. godine pa je čitanje ove knjige kao slušanje glasa s drugog svijeta. U razgovorima je Oz otvoren, ranjiv, knjiga "Što čini jabuku?" u mnogim se temama logično nastavlja na njegov roman "Priča o ljubavi i tmini". S drugoga svijeta, Oz i dalje govori "o velikom čudu rušenja zidova, za koje se čini kao da su prirodno postavljeni između dvoje ljudi".
3) Amélie Nothomb
Žeđ
Vuković&Runjić, 2020., prijevod Marija Paprašarovski
"Neću nikada dovoljno ponavljati: imati tijelo najbolje je što se može dogoditi." Govori to Isus, Sin Božji, u provokativnom, ali ne i skarednom romanu francusko-belgijske autorice. Trebalo se odvažiti pa pisati o Kristu – oteti se slici iz evanđelja, suprotstaviti se nasljeđu pop-kulture, pronaći balans, mjeru i prostor za interpretaciju izvan dopuštenog ili kontroverznog klišeja. Što se uostalom o Isusu ima novo reći? Nothomb se u "Žeđi", svojem predzadnjem romanu, usmjerila prvenstveno na Isusovu Pasiju i smrt, reinterpretirajući ih kroz žeđ, ali i neočekivani grijeh (!), čineći Krista tako prihvatljivo ljudskim, usuđujem se reći, čak i onima koji u njega ne vjeruju. Žeđ, govori njezin Isus, donosi mističan zanos, nije to metafora. Dehidracija će ga sputavati kad bude trebalo nositi križ, ali će ga žeđ i zaštititi od strašnije muke. Revolucionaran je, međutim, upravo Kristov neočekivani grijeh; to otkriće i priznanje čini ga našim suvremenikom, poništava otkup grijeha kao trgovinu. Izvanredan roman!
Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
