Pisac koji se ne skriva iza fikcije
Naša ocjena:
Rođen je 1957. u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Živi s obitelji u Zagrebu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; 1981. diplomirao komparativnu književnost, apsolvirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti, a potom napustio studij. Pisac i honorarni urednik u izdavačkoj kući "Ljevak". Objavio knjige proza: "Oči" (2007), "Tetovirane priče" (2006 – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), „Igrači“ (2006), "Dečko, dama, kreten, drot" (2005), "Plesačica iz Blue Bara" (2004), "Izlaz Zagreb-jug" (2003), "Koncert za tequilu i apaurin" (2002), "Kameni pas" (2001), "San žutih zmija" (2000), "Ponoćni boogie" (1987).
Foto: Danka Savić
Podijeli na Facebook
Naša ocjena:
O hrvatskoj zbilji ne može se pisati ozbiljno. Hrvatska zbilja je jedna velika travestija u kojoj sudjeluje nešto manje od četiri milijuna statista i nekoliko stotina glavnih likova, što političara, što tajkuna. U Hrvatskoj zakoni vrijede samo za statiste, a glavni likovi prolaze nekažnjeno što god učinili, bilo da su ubili, ukrali, prevarili. No, u mojim špageti-krimićima ubojice i lopovi na kraju nadrapaju
Čitatelji legalno i besplatno mogu skinuti na svoja računala i čitače – ili čitati online – zbirku kratkih priča "Ugljik na sunce" Ivana Vidaka, novelu "Izvještaj o nesreći" Jurice Pavičića te romane "Vrijeme seksa u doba nevinosti" Drage Hedla, "Čerupanje feniksa" Franje Janeša, "Mima i kvadratura duga" Želimira Periša i "Lomljenje vjetra" Ede Popovića
U novom nastavku naše rubrike podsjećamo vas na roman što je bio u finalu Pulitzerove nagrade za književnost, potom hibridnu knjigu Ede Popović koja je objavljena usred pandemije koronavirusa i drugi roman spisateljice Nore Verde u kojem se prisjeća ljeta što ih je u djetinjstvu provodila na Korčuli