Book pjevaju razlike tihotapke

Pjevaju razlike tihotapke

Jezik izdanja: Hrvatski
Broj stranica: 104
Uvez: Meki
Nakladnik: MeandarMedia
Godina izdanja: 2015
ISBN: 978-953-334-094-4
Cijena knjige: 13.14 €

Govoriti o jezičnosti hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina jedva da je još tautologija. Kad je riječ o nekom pjesniku iz toga vremena, tu tautologiju, međutim, kritika mora dekonstruirati da bi došla do osnovnoga pjesničkog teksta i djelotvornosti jezika u njemu. To svakako vrijedi za Anku Žagar, u koje je iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative. Ni semantički konkretizam sa svojim programom, ideologijom i sebi svojstvenim vitalizmom ne uspijeva je potpuno uvjeriti. Naprotiv, nakon najsvjetlijeg i najoptimističnijeg stiha nove poezije, "napišem šuma i bude šuma", autorica će nastaviti zaključkom: "mene je strah / zato pjevam". Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba. Može li onda pisanje biti protutjeskoba kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatnom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem, ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim. (Zvonimir Mrkonjić)

Povezani sadržaj

Large sto je klasik facebook post 1

ŠTO JE KLASIK? Za Anku Žagar jezik je nešto čime se ne može ovladati

Svoju lirsku avanturu otpočela je stihom – "napišem šuma i bude šuma" – stihom koji je ubrzo postao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih stihova suvremene hrvatske poezije. Proglasili su ga najsvjetlijim i najoptimističnijim stihom, a Ankinu poeziju radosnom novošću hrvatskog pjesništva. Šuma je ostala jedan od ključnih simbola njezine poezije

Povezani naslovi

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više