"Sestrinstvo loših kćeri" Vanesse Montfort može se čitati kao napet i iznimno zabavan krimić, kao duboko emotivna, pa možda i iscjeljujuća priča o složenim odnosima majki i kćeri, ali i kao roman koji implicitno stupa u dijalog s prethodnom generacijom autorica u čijim se djelima, poput romana Doris Lessing, put prema ženskom samoostvarenju i oslobađanju od patrijarhalnih ograničenja oblikovao kao matrofobijski odmak od majke
Nadahnuta složenim realitetima Iraka koje dobro poznaje, nagrađivana freelance novinarka i fotografkinja Émilienne Malfatto (izvještava iz raznih krajeva svijeta s fokusom na Bliski istok i Latinsku Ameriku) s istančanim nas osjećajem uvodi u zatvoreno društvo, kojim vlada muški autoritet i kodeks časti
Francusko-švicarska novinarka Mona Chollet u svojoj knjizi "Vještice: Nepokorena moć žena" (Znanje) razotkriva kako je mit o vještici zapravo priča o kontroli ženskih tijela, izbora i slobode. Chollet istražuje tri tipa žena koje su povijesno bile najčešće optuživane za vještičarenje – neovisne, one bez djece i starije žene
U Drugom svjetskom ratu suprotstavljene tabore predvodili su ratni vođe koji su bili ili strastveni čitatelji ili autori bestselera: Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hitler je prodao devet milijuna primjeraka "Mein Kampfa", a Staljin je imao zbirku od 15.000 knjiga
Predstojnica Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu nedavno je, u nakladi Sandorfa, objavila knjigu o slengu, "Gdje je nestao sleng?", u kojoj analizira i rezultate dvaju istraživanja provedene među srednjoškolcima 2008. i 2023. godine. Glavna promjena u periodu od 14 godina koja je uočena u leksiku slenga je u uporabi anglizama. Mladi se služe znatno većim brojem slengovskih riječi i izraza preuzetih iz engleskog i to britanskog i američkog slenga i engleskog razgovornog jezika
"U nepokošenoj travi" raskošno je ilustrirana priča o putovanju malog djeteta u svijet izvan sjene doma – čaroban krajolik u kojem otkriva tajne dijeljenja, povezanosti i slaganja s ljudima koje volimo. Knjiga "Kučke iz rezervoara" isprepleće razuzdana svjedočanstva živih i mrtvih kako bi stvorila feministički, psovkama prožet prasak meksičke književnosti. Frenetičan, iznenađujući i izrazito originalan, "U glavu" prikaz je želje, zavisti, perfekcionizma, ludila i čistog tjelesnog užitka koji pokreću mlade žene da se bore
Roman "Greenwood" postavlja goruća pitanja današnjice; propitkuje svaku ideologiju, razmatra ekološke imperative, rasuđuje uzroke financijskih kriza, osuđuje masovni turizam, preispituje aktivizam, promatra ciklički karakter povijesti i prodire u suštinu obiteljske povijesti
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Nakladnička kuća TIM press objavila je kultnu knjigu britanskog političkog filozofa u kojoj napada humanizam. Autor knjige "Psi od slame" polazi od Darwinove hipoteze da vrste zapravo ne postoje, pa tako ni ljudska: one su samo strujanja u postojanom tijeku gena. Ako nema vrste, onda nema ni čovječanstva, pa ni svijesti na razini vrste/čovječanstva – što znači da zapravo ne možemo kontrolirati svoju sudbinu
Što gledamo da bismo vidjeli sebe, pita Sokrat. Zrcala, odgovara Alkibijad. Oko treba motriti drugo oko da bi vidjelo samo sebe. A da bi duša vidjela samu sebe mora motriti u dušu, posebno u onaj dio gdje je smještena vrlina duše, mudrost. Književni kritičar Dario Grgić piše o romanu Vere Mutafčieve "Alkibijad Veliki" (Sandorf, Zagreb, 2016, prijevod: Ksenija Banović)
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
Finski filozof i psiholog Frank Martela u svojoj knjizi "Divan život", što ju je upravo objavila zagrebačka Planetopija, upozorava da smo vjeru u Boga i kozmički red zamijenili slijepom vjerom u sreću i time sami sebi izazvali duboku egzistencijalnu krizu. Sreća je postala kulturna norma; uručen nam je moralni sustav u kojem se dobrota mjeri time koliko se dobro osjećamo. Umjesto da tražimo smisao života, vrijeme je da se okrenemo – smislu u životu
U kolovozu 2015. godine u američkom domu Marine Abramović u Hudsonu sastale su se umjetnica i njezina prijateljica i psihoanalitičarka Jeannette Fischer. Četverodnevni razgovor prerastao je u knjigu koju je objavila nakladnička kuća Geopoetika iz Srbije, a koja je krajem 2019. godine predstavljena i na pulskom Sajmu knjige
Koliko nas si postavlja sljedeća pitanja: Što mi seks znači? Koji osjećaji prate moju žudnju? Što tražim u seksu? Što želim osjećati? A što izraziti? Gdje sam zakočen? To su pitanja koja psihoterapeutkinja Esther Perel postavlja svojim klijentima. Kako joj je odgovorila jedna od njih: “Nemam pojma. Nikad me nitko to nije pitao.” To je bio jedan od razloga zašto je Perel napisala izvrsnu knjigu, nažalost neprevedenu na hrvatski jezik, “Mating in Captivity”
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Kad su ljudi iz određene kulture ili tradicije otrgnuti iz svojih domova i zemlje, kad su njihove knjižnice, groblja, vjerska središta ili svetišta oskvrnuta ili su im uskraćena, kad su njihov jezik, obredi ili običaji zabranjeni ili zaboravljeni, kad su razdvojeni od svojeg naroda, poniženi, podvrgnuti brutalnostima, mučeni ili ubijani, traumatična rana otvorena je u kolektivnoj psihi i ostavlja ožiljak progonjenome i progonitelju, a nosit će je i prenositi mnogi naraštaji
Simbolika duševnog rasta provodni je motiv prve zbirke poezije pjesnikinje Ane Jurišić – ona u temu i motiv ulazi kao dovršena pjesnikinja, iako do jučer za nju nismo ni znali: gdje li se samo skrivala, i zašto. "Harikla" je decentno, i daleko od klišeja, napunjena simbolima tarota, astrologije, egipatske i biblijske (starozavjetne) mitologije – duboki rad "nevidljivih tranzicija" zahtijevao je, očito, i duboko poniranje, ne samo na tamnu stranu bića, nego i u arheologiju književne prošlosti
Besplatne elektroničke knjige nastavljaju objavljivati probrane pjesničke zbirke kako istaknutih pjesnikinja ovjenčanima najvažnijim domaćim nagradama, tako i onih srednje i mlađe generacije koje su se već istaknule svojim dosadašnjim opusima, a dvije od njih, Lidija Deduš i Zrinka Posavec, istaknule su se i svojim prošlogodišnjim zbirkama: "ja se zovem lidija deduš", odnosno "Maria Callas se baca u more", dok ih u ovogodišnjem ženskom pjesničkom bloku BEK predstavlja njihovim starijim izdanjima
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više