Slavni američki romanopisac, autor "Velikog Gatsbyja" čija je posljednja ekranizacija osvojila i hrvatske gledatelje, pisao je i kratke priče, koje današnja kritika ubraja među najbolje kratke proze u Americi prve polovice 20. stoljeća. Mala zvona ovom su premijerom – jer ranije nisu bile prevođene na hrvatski – poželjela pobuditi dodatni interes za ovim autorom i fantastičnom stranom njegova stvaralačkog genija, a tom su prilikom angažirala i jednog od istaknutijih hrvatskih ilustratora mlađe generacije, Ivana Stanišića
Zajedničko je hodanje bez daljnjega nulta točka različitih revolucionarnih pokreta, no njegova učinkovitost oscilira, u što se možemo uvjeriti već i samo promatranjem aktualnih zbivanja u Srbiji među kojima je hodanje izrazito potentno, ali se čini da njegova učinkovitost izostaje. No nikako ne mislim da zbog toga treba odustati od (zajedničkog) hodanja kao metode borbe za društvene, pa i političke promjene
U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
U obrazloženju žirija navodi se kako je mađarskom piscu nagrada dodijeljena "za njegov uvjerljiv i vizionarski opus koji, usred apokaliptičnog terora, ponovno potvrđuje snagu umjetnosti"
Jedan od najznačajnijih suvremenih makedonskih književnika, Vlada Urošević u ovom osebujnom fantastičnom romanu vješto isprepliće sasvim vlastitu književnu invenciju s elementima makedonske usmene književnosti, stvarajući tekst protkan humorom, zanimljiv kako adolescentima, tako i odraslim čitateljima. Pišući na najmanje dvije razine kao i svaki kvalitetan pisac fantastike, Urošević u "Zmajevoj nevjesti" propituje i vrlo suvremene društvene, političke i ekološke pojave
Iako je ponajprije namijenjena studentima modnog i tekstilnog dizajna, povijesti umjetnosti i kulturne antropologije, knjiga je pisana pripovjednim tonom i sadržava mnogobrojne primjere i anegdote. Tako će čitatelji moći saznati kako su antičke civilizacije bojile odjeću i uljepšavale lice i tijelo, kako je Madame de Pompadour utjecala na modne trendove u Europi 18. stoljeća, što se nosilo u Studiju 54 i zašto je minimalizam preplavio modne piste 90-ih godina 20. stoljeća
U sklopu biblioteke PULS izdavačka kuća Egmont za Interliber donosi nastavak hita "Heraklina krv", novi roman Ane Huang, novitet Freide McFadden, priručnike "Kako se nositi s osjećajima" i "Skandinavsko umijeće skladnog suroditeljstva", novi samostalni roman Andrzeja Sapkowskog, klasik Mary Shelley i dvije nove knjiške kutije
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Rumunjsko-američki filozof Costica Bradatan u knjizi "U slavu neuspjeha" koju je objavila nakladnička kuća TIM press pokazuje zašto je neuspjeh za ljudska bića presudan. Naš nas odnos prema neuspjehu oblikuje, dok je uspjeh sporedan i kratkotrajan te ne otkriva mnogo. Bez uspjeha možemo živjeti, no uzalud život ako se ne pomirimo s našim nedostacima, nesigurnostima i smrtnošću, manifestacijama neuspjeha
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Koliko je Platonov Sokrat prikazan u svoj silini svoje strategije (i moguće iritantnosti), toliko je Ksenofontov više jedan bistri, drski i ujedno vrlo promišljeni Zemljanin koji je u sebi već sve prelomio, uključivo s mišlju o smrtnosti
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
Koliko nas si postavlja sljedeća pitanja: Što mi seks znači? Koji osjećaji prate moju žudnju? Što tražim u seksu? Što želim osjećati? A što izraziti? Gdje sam zakočen? To su pitanja koja psihoterapeutkinja Esther Perel postavlja svojim klijentima. Kako joj je odgovorila jedna od njih: “Nemam pojma. Nikad me nitko to nije pitao.” To je bio jedan od razloga zašto je Perel napisala izvrsnu knjigu, nažalost neprevedenu na hrvatski jezik, “Mating in Captivity”
"Psihologija volje" Geralda G. Maya četvrta je knjiga u Sandorfovoj biblioteci posvećenoj klasicima perenijalne filozofije; konkretno, Mayova knjiga napisana je prije gotovo četrdeset godina i zadivljujuće je koliko korespondira sa suvremenim čovjekom. U njoj američki psihijatar iznosi hipotezu kako bi ljudska volja na neki način morala žrtvovati svoju ambiciju za vladanjem i prihvatiti mjesto koje joj pripada kao dinamičnoj manifestaciji duha, punoj ljubavi
Richard Firth-Godbehere specijalizirao se za novu znanstvenu disciplinu, povijest emocija, koja se, između ostaloga, bavi time koju su ulogu emocije imale u povijesnim događajima. Središnji koncept njegove teorije su "emocionalni režimi" koji se mogu primijeniti i na ponašanje kabinskog osoblja u zrakoplovu, ali i na križarske ratove. Emocionalnih režima nema bez "emocionalnog rada", a da bismo se oporavili, potrebna su nam "emocionalna utočišta"
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Nagrade ovogodišnjim lauratima bit će dodijeljen na 61. Goranovom proljeću koje će se održati od 20. do 23. ožujka u Zagrebu, Rijeci i Lukovdolu. U sklopu festivalskog programa nastupit će više od trideset pjesnikinja i pjesnika, iz petnaest zemalja, s četiri kontinenta, a među gostima je i kineski pjesnik Xi Chuan, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih među živućima u Kini, čiju je knjigu "Prerušena povijest" prije dvije godine objavila nakladnička kuća Vuković & Runjić u prijevodu Dinka Telećana
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
Christina Rossetti i Emily Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski dvije njihove svibanjske pjesme
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
