U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam debitantski roman u kojem se glavna junakinja natječe za dragocjeni rukopis, fragmentarno ispričanu pripovijest o skupini žena – feministkinja, znanstvenica, umjetnica i spisateljica – koje su se od 1880-ih do 1920-ih borile za prava žena te novi roman omiljenog talijanskog pisca u kojem razotkriva kulturu slavnih
Za čitatelje koji su kroz prethodne knjige zavoljeli Feyre, Rhysanda i Noćni dvor, "Dvor srebrnih plamenova" nudi poznati svijet iz bitno drukčije perspektive. Za one kojima je Nesta bila najteži lik za voljeti, upravo bi ova knjiga mogla biti ona koja će ih natjerati da je vide iznova. A za serijal u cjelini to je prijelomna točka: priča više ne pripada samo Feyre
Nakon izvanrednog uspjeha djela "Kapital i ideologija" Claire Alet i Benjamina Adama (Sandorf, 2024.), ova strip-adaptacija "Kratke povijesti jednakosti" talentiranog ilustratora Sébastiena Vassanta i svjetski poznatog strip-scenarista Stephena Desberga u odličnom prijevodu Marka Gregorića omogućit će široj publici da bolje razumije i usvoji Pikettyjeve ideje
U romanu Jacqueline Harpman duboko pod zemljom trideset i devet žena živi zatočeno u kavezu. Pod stalnim su nadzorom čuvara i nemaju nikakvo sjećanje na to kako su tamo dospjele. U inspirativnom romanu Tsitsi Dangarembga ispisuje snažnu i intimnu priču o odrastanju djevojčice Tambu u kolonijalnom Zimbabveu, na razmeđu tradicije, obitelji i obrazovanja. Slikovnica "Ljetna pravila" autora Shauna Tana razigrana je, neobična i pomalo tajanstvena priča o odrastanju, odnosima i onim nepisanim pravilima djetinjstva koja svi nekako znamo, ali ih rijetko izgovaramo naglas
Knjiga "Uvod u teoriju filmske priče" Nikice Gilića prva je izvorna domaća teorijska knjiga koja se sustavno bavi filmskom naracijom. Polazeći od Aristotela i ruskih formalista te vodeći čitatelja do suvremene naratologije i kognitivističke filmologije, Gilić objašnjava kako film slikom, zvukom, montažom, ritmom, prostorom i vremenom navodi gledatelja da izgradi priču
Paul Auster, veliki američki pisac – i za ovu priču mnogo važnije – suprug Siri Hustvedt, velike američke spisateljice, umro je 30. travnja 2024. u 6 sati i 58 minuta, u njihovoj bruklinškoj kući, u krevetu u knjižnici postavljenom upravo u tu svrhu. U siječnju 2023. dijagnosticiran mu je rak pluća nemalih stanica. Umro je od nuspojava pametnog lijeka nivolumaba. U memoarima "Ghost Stories", kao i u dokumentarcu Sabine Lidl "Siri Hustvedt: Dance Around Self", Siri Hustvedt piše i govori o univerzalnom ljudskom iskustvu, o gubitku koji ćemo – prije ili kasnije – svi iskusiti. Umrijet će nam netko koga volimo i naš će se svijet raspasti. Mi ćemo se raspasti
Na ukupno 630 stranica knjige "Moderne misleće žene: intelektualna povijest žena u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća", koju su uredile Ana Batinić i Marijana Kardum, sakupljeni su vrlo različiti tekstovi hrvatskih autorica objavljivani u razdoblju od kraja 19. pa sve do kraja 20. stoljeća: od programskih članaka, dnevničkih i memoarskih zapisa, fikcije, stručnih članaka, reagiranja, pogovora. Mnogi od njih nikad prije nisu bili objavljeni. U nedavno objavljenim memoarima učiteljica Jelica Belović Bernadzikowska svjedoči o nizu patoloških društvenih pojava usmjerenih protiv žena na prijelomu stoljeća, a implicitno naznačuje da je i sama bila žrtva neželjene seksualne pozornosti Ise Kršnjavoga
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Finski filozof i psiholog Frank Martela u svojoj knjizi "Divan život", što ju je upravo objavila zagrebačka Planetopija, upozorava da smo vjeru u Boga i kozmički red zamijenili slijepom vjerom u sreću i time sami sebi izazvali duboku egzistencijalnu krizu. Sreća je postala kulturna norma; uručen nam je moralni sustav u kojem se dobrota mjeri time koliko se dobro osjećamo. Umjesto da tražimo smisao života, vrijeme je da se okrenemo – smislu u životu
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
Koliko je Platonov Sokrat prikazan u svoj silini svoje strategije (i moguće iritantnosti), toliko je Ksenofontov više jedan bistri, drski i ujedno vrlo promišljeni Zemljanin koji je u sebi već sve prelomio, uključivo s mišlju o smrtnosti
Šest desetljeća prošlo je od prve objave knjige “Eichmann u Jeruzalemu”. Čemu nas taj izvještaj o banalnosti zla, kako ga je podnaslovila Hannah Arendt, može naučiti u 21. stoljeću, danas kad postoji Međunarodni kazneni sud čije je osnivanje filozofkinja zazivala 1963. godine, smatrajući da “nijedan narod na svijetu ne može biti siguran u trajno postojanje bez pomoći i zaštite međunarodnog prava”?
Željka Matiješević u svojoj prvoj neznanstvenoj knjizi, podnaslovljenoj "Alternativni leksikon duše", ispisuje glosar pojmova važnih za psihičko stanje, ali i zdravlje. Autorica odmah na početku priželjkuje alijansu srca, društvo u kojem ne vlada narcizam nego empatija i zahvalnost
Izražavati se, govoriti i pokazivati uvijek (pogotovo izvana) djeluje jednostavnije nego što doista jest, pogotovo kad su naše obiteljske uloge duboko ukorijenjene te u mnogim slučajevima jasno zadane. O tome govori roman "Odrasli ljudi" Marie Aubert
Britanska psihijatrica i psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu "Um kao brižno njegovan vrt" koju je upravo objavila Planetopija. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom
Kad su ljudi iz određene kulture ili tradicije otrgnuti iz svojih domova i zemlje, kad su njihove knjižnice, groblja, vjerska središta ili svetišta oskvrnuta ili su im uskraćena, kad su njihov jezik, obredi ili običaji zabranjeni ili zaboravljeni, kad su razdvojeni od svojeg naroda, poniženi, podvrgnuti brutalnostima, mučeni ili ubijani, traumatična rana otvorena je u kolektivnoj psihi i ostavlja ožiljak progonjenome i progonitelju, a nosit će je i prenositi mnogi naraštaji
Ibrahimović je rođen u Tuzli. Završio je Pedagoški fakultet u Osijeku, postdiplomski studij iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Završio je i televizijske studije na Media-akademiji u Hilversumu (Nizozemska). Piše studije i eseje, prozu i poeziju, a snimio je i nekoliko kratkih dokumentarnih filmova
Meni je Međugorje neka vrsta lozinke za vlastitu ambivalentnost u pogledu vjere. Međugorje je jedno od kodnih imena za konfrontaciju racionalnog i iracionalnog u meni, a iz tog sukoba, između ostalog, nastaje moja književnost. S druge strane, meni je, nevezano uz pitanja teizma i ateizma, intimno bliska cijela ta priča o Međugorju, ja sam odrastao s tom pričom, bila je neizostavni element mojih formativnih godina. I ne kažem slučajno "priča", jer meni je Međugorje više književnost nego bilo što drugo, kaže pjesnik Ivica Đikić s kojim smo razgovarali povodom njegove nove zbirke poezije "Međugorje"
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market")
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više