Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
U dokumentarcu "No Home Movie" i knjizi "Moja majka se smije", koju je upravo objavila Udruga Bijeli val u prijevodu Milene Ostojić, slavna belgijska redateljica bilježi posljednju godinu života svoje majke, poljske Židovke koja je preživjela Auschwitz
Kad kažemo "čovjek", uglavnom mislimo na muškarca: muškarci se, naime, podrazumijevaju, a žene se uopće ne spominju, naglašava britanska aktivistica, novinarka i autorica Caroline Criado Perez u svojoj knjizi "Nevidljive" koju je objavila nakladnička kuća Stilus. Riječ je o knjizi koja koja razotkriva šokantnu i opasnu pristranost podataka u svijetu u kojem je muškarac mjerilo svih stvari
Omiljena zagrebačka knjižničarka, 2019. godine proglašena Zagrepčankom godine, i voditeljica Knjižnice Bogdana Ogrizovića sredinom travnja odlazi u mirovinu. Svi mi koji svoje unutarnje tvrđave gradimo na knjigama – "steći naviku čitanja", kako je jednom rekao William Somerset Maugham, "znači izgraditi sebi utočište od gotovo svih nevolja života" – imali smo svoju knjižničarku koja je s nama, knjigu po knjigu, redovito od djetinjstva, gradila hram u kojem se molimo čitajući. Jasna Kovačević mnogima je bila upravo takva knjižničarka
U Drugom svjetskom ratu suprotstavljene tabore predvodili su ratni vođe koji su bili ili strastveni čitatelji ili autori bestselera: Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hitler je prodao devet milijuna primjeraka "Mein Kampfa", a Staljin je imao zbirku od 15.000 knjiga
"S obzirom da je Vučić bio na Jevrejskom groblju, a postoje snimke, ja sam postavio hipotezu da je i on pucao: moja je hipoteza bila da je potpuno svejedno je li on pucao ili nije, užasna je već činjenica da je on bio tamo. Čovjek koji je otišao da spokojno šeta na mjestu odakle su ubijali građane Sarajeva nije bitno drukčiji od onih koji su od tamo ubijali ljude", kaže nagrađivani bosanskohercegovačko-crnogorski književnik i novinar koji će u ožujku u izdanju nakladničke kuće Hena com objaviti roman "Safari u Sarajevu"
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Koliko je Platonov Sokrat prikazan u svoj silini svoje strategije (i moguće iritantnosti), toliko je Ksenofontov više jedan bistri, drski i ujedno vrlo promišljeni Zemljanin koji je u sebi već sve prelomio, uključivo s mišlju o smrtnosti
Nakon uspješnice "Doba čarobnjaka" – koju je posvetio Heideggeru, Benjaminu, Wittgensteinu i Cassireru – njemački filozof i pisac Wolfram Eilenberger napisao je novu knjigu, posvećenu filozofkinjama: u "Plamenu slobode" govori o životu i mišljenju Hannah Arendt, Simone de Beauvoir, Simone Weil i Ayn Rand, u razdoblju između 1933. i 1943. godine
Ako je cijeli "Timej" mit (a nije), onda je on tako ispričan, kaže Barbarić, u ime skromnosti – Platon ne kaže bilo je tako i tako, nije odrješit kao autor Apokalipse, s kojim ga je Sarton stavio u isti rang pilane. Platon je autoironičan, gotovo da je moguće pomisliti kako se on cijelo vrijeme – ili barem povremeno – zeza, a teško je previdjeti i realizam njegova pogleda na ljudsku vrstu
"Još od tog čudesnog perioda koji je obilježio prijelaz iz sredine 19. u 20. stoljeće sociologija se bavi istim opsesivnim pitanjima: Hoće li propadanje vjere i zajednice ugroziti društveni poredak? Hoćemo li moći živjeti smislen život u izbivanju svetosti? Štoviše, Maxa Webera mučili su problemi kojima su se bavili i Dostojevski i Tolstoj: ako se više ne bojimo Boga, što će nas učiniti moralnima? Ako se više ne prepuštamo i nismo vođeni svetim, kolektivnim i obvezujućim značenjima, što će naš život učiniti smislenim? Ako se pojedinac, a ne Bog, nalazi u središtu moralnosti, što će se dogoditi “etici bratstva“, pogonskoj sili svih vjera? Sociologiji je, stoga, od samih početaka glavno zvanje bilo utvrditi značenje života nakon smrti religije."
Na ovogodišnjem Zagreb Book Festivalu gostovala je ugledna švicarska frojdovska psihoanalitičarka koja je predstavila svoju upravo objavljenu knjigu o mržnji. Jeannette Fischer u njoj upozorava da se mržnja ne može iskorijeniti mržnjom i da je jedini način da prestanemo mrziti taj da razumijemo njezine korijene
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Ljudska bića su tajanstvena, divna, opasna stvorenja. Istodobno smo ranjivi i nevjerojatno otporni. Sposobni smo za veličanstveno stvaranje, ali i silno razaranje. Većinu vremena čini se da nemamo nikakvu kontrolu nad životom, no usprkos tome svi želimo biti sretni. Knjiga psihijatra i psihologa dr. Roberta Waldingera i dr. Marca Shulza, voditelja i suvoditelja slavnog Harvardskog istraživanja o razvoju odraslih – koje traje već 84 godine! – konačno daje neke (znanstvene) odgovore na pitanja o sreći. Sretnima nas, naime, čine kvalitetni odnosi
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
U dokumentarcu "Joan Baez: Ja sam bučna", koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, pjevačica prvi put otkriva da se od djetinjstva borila s teškim napadima panike, desetak godina bila je ovisna o drogama, a tek je u srednjoj dobi otkrila uzrok svojih psihičkih poteškoća: tvrdi da je nju i mlađu sestru u djetinjstvu seksualno zlostavljao otac
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
Neke te zbirke poezije posvoje, kao da si siroče. Nisu ohole. Nisu opsjednute svojim velikim pjesničkim Ja. Nisu čak ni nametljive. Velikodušne su. U stilu, ali i u etici koju grade. Toliko su darežljive da se vremenom nasele u tebe i kraj tebe. Takva je zbirka, piše Nataša Govedić, "Knjiga posjeta" Dinka Telećana koju je objavio Sandorf 2023. godine
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
