
Noćnik u središtu svoje noći
Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o romanu "Ništa osim noći" Johna Williamsa koji je objavila nakladnička kuća Fraktura u prijevodu Patricije Horvat
Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o romanu "Ništa osim noći" Johna Williamsa koji je objavila nakladnička kuća Fraktura u prijevodu Patricije Horvat
Alfred Tennyson, uz Roberta Browninga, najistaknutiji je viktorijanski pjesnik. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski jezik njegovu pjesmu "Gospa od Shalotta" iz 1832., i to revidiranu verziju koju je Tennyson objavio deset godina poslije, 1842. Posrijedi je jedna od najpoznatijih Tennysonovih pjesama, koja je i danas emblematska za recepciju viktorijanske kulture
Ako je točna Drewermannova opservacija da u djelima Dostojevskog postoje samo tri teme koje se neprestance vraćaju: siromaštvo, krivnja i smrt, odnosno: samilost, razumijevanje i besmrtnost duše, onda je ta djela on pisao i za nas, te teme su i naše teme danas. Nalazimo ih i u "Bjesovima", romanu o đavolskom iskušenju da se svijet preoblikuje, o demonskoj obuzetosti silama zla i razaranja, u kojem Dostojevski proriče širenje nihilizma, kaosa i mržnje. Da, bio je i prorok
Pred vama je naš tradicionalni popis za ljetno čitanje – i ove godine na popisu je stotinu knjiga, a knjige smo razdijelili u četiri skupine: stranu beletristiku, stranu publicistiku, domaću književnost i publicistiku te knjige za djecu i mlade. Knjige na listi poredane su abecednim redom, prema prezimenima autora. Kao i prethodnih godina, pri sastavljanju liste vodili smo se načelom da je ljeto vrijeme kad imamo najviše vremena za čitanje, a ne nužno vrijeme rezervirano za "lakšu" literaturu
Dubravka Zima, izvanredna profesorica na Fakultetu hrvatskih studija i, između ostalog, autorica knjige "Djevojka u gradu: djevojaštvo u 19. stoljeću", u svojem eseju daje kratki pregled povijesti hodanja, s naglaskom na knjigu Rebecce Solnit iz 2000. godine "Wanderlust: a history of walking", objavljenoj u srpskom prijevodu 2010. godine kao "Lutalaštvo: historija hodanja"
Na ovogodišnjem Zagreb Book Festivalu gostovala je ugledna švicarska frojdovska psihoanalitičarka koja je predstavila svoju upravo objavljenu knjigu o mržnji. Jeannette Fischer u njoj upozorava da se mržnja ne može iskorijeniti mržnjom i da je jedini način da prestanemo mrziti taj da razumijemo njezine korijene
Najznačajniji roman 20. stoljeća neki su proglašavali najluđom knjigom ikad objavljenom, čudeći se što se to dogodilo s isusovačkim đakom da je tako krenuo po zlu. Joycea su nazivali književnim šarlatanom najgore vrste, pisali da je infaman po ukusu i stilu, da mu ne treba pridavati nikakvo značenje, da će "Uliks" dokrajčiti roman kao književnu vrstu i da će poslije njega biti nemoguće pisati ih. No, "Uliks" je na europski i američki roman 20. stoljeća izvršio jači utjecaj nego ijedna druga knjiga
Na festivalu koji se od 14. do 18. lipnja održava u Zagrebu i Zadru gostuju njemačka autorica Shida Bazyar, španjolska spisateljica Sara Mesa, talijanska spisateljica Giulia Caminito, mađarski novinar i pisac Sándor Jászberényi te brojni domaći pisci
S novoobjavljenim naslovima čitateljima je dostupno njih više od 300, od kojih je više od 170 pjesničkih zbirki, mahom nagrađivanih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja, čime se mrežne stranice projekta BEK još jednom potvrđuju kao nezaobilazno mjesto za poklonike suvremene hrvatske književnosti
Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o "Razstvaranju" Anne Carson, knjizi koju je preveo Miroslav Kirin, a početkom ove godine objavila Naklada Ljevak. Dosljednost eksperimenata koje provodi Carson na razini dramaturgije svojih zbirki nema premca, piše Nataša Govedić. A tu je i njezina velika tema: žalovanje, ogorčenje, bol, gubitak. Žilavost tragedije kao ljudskog iskustva
Oliver Burkeman godinama je bio opsjednut vremenom i planiranjem, o čemu je pisao i veoma popularnu kolumnu u britanskom The Guardianu. A onda je jednog dana shvatio da nikad neće sve stići napraviti. Knjiga "4000 tjedana: Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike" duhovita je i pametna zbirka eseja u kojima Burkeman istražuje zdravije načine odnošenja s vremenom i nudi neke praktične alate, nadahnut radovima filozofa, psihologa i duhovnih učitelja koji su svi, bez iznimke, odbili boriti se s vremenom i ovladati njime
Puškin je "Fausta" prozvao Ilijadom modernoga života, a kako piše Viktor Žmegač, bogatstvo i raznolikost "Fausta" budi dojam da je on neka vrsta golemog književnog muzeja, u kojem je ipak sve ostalo svježe i pjesnički uzbudljivo. Tematika te vizionarske poetske drame koju je nazvao tragedijom zaokupljala ga je još od mladosti, pisao ju je u rasponu od šezdeset godina
Jesu li pandemija, potresi, rat, inflacija, tehnološki napredak ostavili tragove na vama i vašoj svakodnevici? Teško je vjerovati da nisu. Upravo je zato tema ovogodišnjeg, devetog Zagreb Book Festivala – koji će se održati od 22. do 26. svibnja u Kulturno-informativnom centru (KIC) te Knjižari Ljevak – promjena
U nama živi pripovjedač naših života: oštri kritičar, ponekad milosrdni Samarijanac, dijete željno bajke sa sretnim završetkom ili makar zlobne vještice koju se može gurnuti u peć, izgubljeni odrastao željan zadovoljavajućih odgovora na svakodnevne ambivalencije i izazove. Taj unutar nas, svaki od mnogih unutra, on je istodobno čitatelj, pripovjedač i priča sama. Možda i nismo ništa više od priče
Nepokolebljiva duha, živjela je po svome, slobodno i nekonvencionalno. Nije gajila predrasude, ni dobne, ni rasne, ni rodne, granice je nisu zanimale. Bila je prva žena u nas koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost. Nije bila akademkinja, ni stanovala u centru Zagreba, nego u stanu bez tople vode i grijanja, no znala je napisati pjesme koje traju. Snaga koja izlazi iz njih zadivljuje, a nježnost i ranjivost razoružavaju
U novom rukopisu Sanja Baković kroji svijet snažnih, trodimenzionalnih slika koji nastanjuje živi “ja” – on je lirski subjekt, on je pjesnikinja, ali on je i mi. Prepoznajemo se u “izgubljenom otoku” što lebdi sam za sebe, okružen morem; i mi savijamo žlice i jedemo metal u ljutnji; pretvaramo naš život u događaj; tražimo tog jednog čovjeka da mu stisnemo dlan, jer jedan je čovjek dovoljan. Nove pjesme Sanje Baković govore baš suprotno od njezina stiha: pisati o sebi nije niža vrsta pisma. Pisati o sebi često je jedini spas